Medina Džanbegović, Kairo

Medina Džanbegović, bosanskohercegovačka književnica, rođena je 13. septembra 1968. godine u Zenici. Osnovnu školu je pohađala u Maglaju, a srednju, jezičko-prevodilačku gimnaziju, u Doboju. Završila je komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1991. godine, zatim Književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 2001. godine, a 2009. godine stekla je i zvanje magistra iz književno-historijskih nauka, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedno vrijeme je radila kao profesor bosanskog jezika i književnosti u Maglaju, Tešnju i Sarajevu, a danas je poslom i životom vezana za Kairo. Bavi se već dugo pisanom riječi. Piše i objavljuje, kako poeziju, tako i prozu, u domaćim i inostranim publikacijama, bavi se književnom kritikom, esejistikom, publicistikom, političkim i socijalnim analizama. Njena prva zbirka poezije bila je "Pepeljara i sedam opušaka", zatim „Bajka o krugu“, te „Svekolika upitnost“.

Učestvovala je kao autorica u više od pedeset međunarodnih pjesničkih antologija i zajedničkih zbirki poezije u izdanjima „Kulture snova“ (Zagreb), „Novosarajevskih književnih susreta“ (Sarajevo), Udruženja balkanskih umetnika (Srbija), „Skadarlijske boemije“ (Beograd), "Gilgameš" (Beograd) itd.

SKEPSE

Ja mogu sumnjati

U demokraciju što klimakterična biva

Lidere, oblikovane po nečijoj želji

Savršeno opremljene promašaje

Priče o svjesnom biranju neuspjeha

Kako bi se sačuvao vlastiti integritet

Sumnjati

Da su na fotografijama sunčanih terasa

Nasmijani ljudi istinski radosni

Ti i ja

Da smo čudo

Pored toliko divnih čuda

Koja se zovu:

Drveće, trava, ptica, kamen...

Mogu sumnjati

U neidentificirane leteće objekte,

Recesiju, pravdu i slobodu

Moćne svece, filozofe i naučnike

Da je legendarna Kleopatra

Imala veliki nos

A slavna Nefertiti

Bila ćelava

Da je čovjek posjetio Mjesec

Ja mogu sumnjati

U poraze, pobjede,

Žrtve, bitke i datume

Iz kojih ironično izbijaju vrline i osvete,

Revolucionarne mudrosti i tajne

Državna primirja, ljudsku milost i čast

Ponekad sumnjati

U nečije suze

Sjećanja osiromašena mislima

Pristigla iz zabitih dijelova pamćenja

Što hučeći i brekćući

Otresaju drijemež vremena

Mogu sumnjati

I u socijalne pozicije

Intelektualni proletarijat i nacionalnu pripadnost

Čak i u komadić zemlje

Što nosimo pod cipelom

Bez obzira gdje bili

U odluke koje se odlažu

(tu se odmah zapitam da li je to nešto

ikada i bilo srcem odlučeno?!)

Mogu sumnjati i u Stvarnost

(ponekad mi je teško odrediti

 gdje ona počinje

a gdje završava)

Sve se preokrenulo u suprotnost

I ja komotno mogu sumnjati

Da ono

Što bi moglo povratiti vid

Zaslijepit će

A ono

Što bi moglo stvoriti novo

Uništit će (staro)

Sumnjati

U razne ljepote i ružnoće

Kada skinem šminku

Sa vlastitoga lica

Vidim drugu ženu

Posivkaste i ogoljele face

Nalik frigidnoj livadi

Kojoj fali pošumljavanje

Stoga mogu sumnjati

U sve i svašta

Danju gledati oblake

Poput tečnoga zlata

A ne vidjeti

Da je zasjao i pun Mjesec

Slušati škrgutave zvuke morskih valova

A ne čuti

Pjesmu sirena

Zamjeriti mostovima

Što su širi od rijeke

Ne znajući

Da kamen pomno čuva

Dodire svih

Koji prođoše njime

I sumnjati

U vrijednost vode

Dok izvor ne presuši

U kvalitet čaja

Čiji drugi gutljaj

Ne otkriva ništa više

Od prvoga

A treći donosi

Još manje

Nego drugi

Pa ipak

Ne sumnjam

Gore negdje

Daleko iznad nas

U administraciju industrije

Života i Smrti

I volim dar nade

Koji se uvijek

Izvanredno

Suprotstavlja gubitku iluzije.

NAŠ ŽIVOT

Život je rijeka

Bogata vlastitim prikupljanjem

Koje taloži i nosi naprijed.

Naš život sa velikom svrhom rijeke

Kreće se beskrajnim livadama

Uzbudljivih utisaka.

Ali nije iskovani lanac

Koji se ne može rastaviti

A ni izrađeni vez

Koji se ne može oparati.

On se otvara u zbilju

I tinja

Da bi završio

Na onoj užasnoj određenosti sna.

Kako ovih dana osjećamo čudnost i usamljenost

Naše male avanture na ovome svijetu!?

Život ljušti svoju olinjalu

Ali neistrošenu kožu

I zemlja u doba naranči

I mirisa jagoda

Izbija u još nježnoj

Neiscrpnoj snazi

A čaša čovjekova srca prelijeva se

Očekivanjima bez datuma

Obećanjem bez jezika

Žudnjom koja se ne može odrediti.

Sreća poslušno kaska

Ali dolazi.

RITUAL

Sat odbrojava šest.

Ne volim ustajanje

Pokvarene liftove

Jutarnje metroe

Krcate ljudima

Bez osmijeha

Što od večere smrde

Na luk i konzerviranu ribu.

Ne podnosim dnevne tlapnje

Službenike iza šaltera što se inate

Dok psuju hinjski u sebi ili naglas.

Ponedjeljci su mi razvratni

To su jezici lažnoga mira

Što pokopavaju plavetnilo vikenda

Služe svemoći za početak ništenja

I trube radniku o spoznaji postojanja.

Petak je moj dan.

Neuhodana čekam ga

Kao bolesnik ozdravljenje

Ili ljudi koji mole za kišu.

Lupat ću šakama radosti i pjevati suboti,

Zabludjelo plesati u noći susreta

A u nedjelju pripremati

Instant mliječnu kašicu za mirnu noć.