subota, 6. lipnja 2020.

Dr. Fco. Xavier Ramírez Sánchez

AYUTLA DE MIS AMORES
Por el Dr. Fco. Xavier Ramírez S.
Límpido cielo estrellado
de Ayutla de mis amores,
¿de dónde sacaste el bordado
de tu blusa de mil colores...?
Quizá haya sido el buríl
que en manos del artesano,
en golpe recio y viríl,
graba en el machete ufano
mensajes de mil colores,
imágenes en acero
entre chispas de fraguadores,
el que pintara a Guerrero.
Límpido cielo estrellado
de Ayutla de mis amores,
¿de dónde sacaste el bordado
de tu blusa de mil colores...?
Quizá el calor del fuego
que tu amplia cazuela cuece,
sea el que da el temple
al hombre que en tu seno crece;
y quizá de la panocha el dulce,
y del chilate el sabor,
a tu mujer, con amor,
el suave don que seduce.
Límpido cielo estrellado
de Ayutla de mis amores,
¿de dónde sacaste el bordado
de tu blusa de mil colores...?
Puerta de sierra, puerta mixteca,
quizá del camino rojo polvoriento,
con huella de sangre tlapaneca
cargada de historia y sentimiento,
sangre indígena regada en vano
cuando en choza humilde, con ardor,
firmara Plan contra el tirano,
rechazando al usurpador.
Límpido cielo estrellado
de Ayutla de mis amores,
¿de dónde sacaste el bordado
de tu blusa de mil colores...?
Quizá de la tierra vírgen, nube pasajera
de guanábana, aguacate y zapote,
que suda en petate agorera
a la sombra de virgen y capote,
quizá del ave y su trino
que cobija sombra amante
de la ardua jornada del camino,
por igual a ave, bestia y caminante.
Límpido cielo estrellado
de Ayutla de mis amores,
¿de dónde sacaste el bordado
de tu blusa de mil colores...?
Yo no sé de dónde lo sacaste,
si de la veta de oro refulgente
o de la recia raza que ostentaste,
brotada del surco cual simiente.
Yo no sé, ni hay quién me lo diga,
sólo sé que tu machete y jarro
se funde bendito a quien bendiga,
Dios y hombre, que son del mismo barro.
Que importa, pues, límpido cielo estrellado
de Ayutla de mis amores,
de dónde sacaste el bordado...
Dios bendiga tu blusa de mil colores!!!


Pomozite mojim ljubavi


Čisto zvjezdano nebo
iz Ayutle mojih ljubavi,
Odakle ti vez
iz tvoje bluze tisuću boja...?

Možda je to bio burrill
to u rukama majstora,
u teškom i muževnom udarcu,
rekord u mačeti ufano
poruke tisuću boja,
slike u čeliku
među iskrama krivotvoritelja,
Onaj koji je naslikao Guerrera.

Čisto zvjezdano nebo
iz Ayutle mojih ljubavi,
Odakle ti vez
iz tvoje bluze tisuću boja...?

Možda vrućina vatre
to je tvoj veliki složenac peče,
budi onaj koji daje hram
čovjeku koji raste u tvojim grudima;
a možda iz panoche slatko,
i chiliraj okus,
svojoj ženi, s ljubavlju,
Mekani dar koji zavodi.

Čisto zvjezdano nebo
iz Ayutle mojih ljubavi,
Odakle ti vez
iz tvoje bluze tisuću boja...?

Vidio sam vrata, mixtec vrata,
možda sa prašnjavog crvenog puta,
sa krvnim otiskom stopala tlapaneca
opterećen poviješću i osjećajem,
Autohtona krv uzalud zalijeva
kad u skromnoj kolibi, sa paljenjem,
potpišite plan protiv tiranina,
odbacujem uzurpatora.

Čisto zvjezdano nebo
iz Ayutle mojih ljubavi,
Odakle ti vez
iz tvoje bluze tisuću boja...?

Možda iz djevice zemlje, prolazni oblak
iz guanabane, avokada i zapote,
taj znoj u petiranoj agoreri
u sjeni djevice i haube,
možda od ptice i njenog trila
Kakav ljubitelj deke iz sjene
od teškog dana na putu,
slična ptica, zvijer i šetač.

Čisto zvjezdano nebo
iz Ayutle mojih ljubavi,
Odakle ti vez
iz tvoje bluze tisuću boja...?

Ne znam odakle ti,
Da iz vene zlata
ili tvrda vrsta koju ste imali,
Proklio iz ritam poput sjemena.
Ne znam, niti ima tko da mi kaže,
samo znaj svoju mačetu i teglu
spajanje blagoslovljeno onome tko blagoslovi,
Bog i čovjek, oni su iz istog blata.

Kakve veze ima, onda, vedro zvjezdano nebo
iz Ayutle mojih ljubavi,
Odakle ti vez...
Bog blagoslovio tvoju bluzu tisuću boja!!!



Помозите мојим љубави


Чисто звјездано небо
из Аyутле мојих љубави,
Одакле ти вез
из твоје блузе тисућу боја...?

Можда је то био буррилл
то у рукама мајстора,
у тешком и мужевном ударцу,
рекорд у мачети уфано
поруке тисућу боја,
слике у челику
међу искрама кривотворитеља,
Онај који је насликао Гуеррера.

Чисто звјездано небо
из Аyутле мојих љубави,
Одакле ти вез
из твоје блузе тисућу боја...?

Можда врућина ватре
то је твој велики сложенац пече,
буди онај који даје храм
човјеку који расте у твојим грудима;
а можда из паноцхе слатко,
и цхилирај окус,
својој жени, с љубављу,
Мекани дар који заводи.

Чисто звјездано небо
из Аyутле мојих љубави,
Одакле ти вез
из твоје блузе тисућу боја...?

Видио сам врата, миџтец врата,
можда са прашњавог црвеног пута,
са крвним отиском стопала тлапанеца
оптерећен повијешћу и осјећајем,
Аутохтона крв узалуд залијева
кад у скромној колиби, са паљењем,
потпишите план против тиранина,
одбацујем узурпатора.

Чисто звјездано небо
из Аyутле мојих љубави,
Одакле ти вез
из твоје блузе тисућу боја...?

Можда из ђевице земље, пролазни облак
из гуанабане, авокада и запоте,
тај зној у петираној агорери
у сјени ђевице и хаубе,
можда од птице и њеног трила
Какав љубитељ деке из сјене
од тешког дана на путу,
слична птица, звијер и шетач.

Чисто звјездано небо
из Аyутле мојих љубави,
Одакле ти вез
из твоје блузе тисућу боја...?

Не знам одакле ти,
Да из вене злата
или тврда врста коју сте имали,
Проклио из ритам попут сјемена.
Не знам, нити има тко да ми каже,
само знај своју мачету и теглу
спајање благословљено ономе тко благослови,
Бог и човјек, они су из истог блата.

Какве везе има, онда, ведро звјездано небо
из Аyутле мојих љубави,
Одакле ти вез...
Бог благословио твоју блузу тисућу боја!!!


Fotografija Fce. Xaviera Ramíreza Sáncheza.







srijeda, 3. lipnja 2020.

Ayman Kodra Danial, Sirija

Ayman Kodra Danial, Sirija
عند الألم
نلملم الدموع
نفتحُ للآهاتِ
نوافذ الأحزان
نكون حِبرا
سائغا في
صفحاتِ الزمان
يأكلنا الوقتُ
بغصةِ الحِرمان
نكون أوجاعا
في آتونِ الذكريات
بمحضرِ الفقدان
حلب 2020/6/3
بقلمي..
When the pain is
We remove tears
The human
We open to groans
Windows of sorrows
We are ink
Sighs in
Time pages
Time is eating us
Disadvantaged
We are aches
In the memories of the past
With a record of loss
Aleppo 3/6/2020
With my pen ..

Kod boli
Suze
Otvaramo se bogovima
Prozori tuge
Budi tinta
Saiga u
Stranice vremena
Vrijeme nas pojede
Bol nedostatka
Budite bolovi
U sjećanjima dolaze
Na zapisu gubitka



Кад је бол
Бришемо сузе
Човјек
Отварамо за јецаје
Прозори туге
Ми смо тинта
Уздаси у
Вријеме је за странице
Вријеме нас једе
У неповољности
Ми смо болови
У сјећањима прошлости
Са записом губитка
Са мојом оловком
Fotografija Aymana Kodre Daniala.